Što je Hodžić htio poručiti s ljiljanima na sakou u emisiji Otvoreno?

​Saborski zastupnik bošnjačke i drugih manjina, Armin Hodžić, u emisiji “Otvoreno” na HRT-u zorno je demonstrirao kako izgleda svjesno manipuliranje činjenicama i obmanjivanje javnosti. Pitanje koje se nakon njegovog nastupa nameće samo od sebe glasi: radi li se ovdje o potpunom nepoznavanju pravnih i političkih činjenica države u koju se zaklinje, ili o namjernom plasiranju laži kako bi se zaštitio velikobosnjački politički narativ?
​Pogledajmo činjenice i sve netočne navode kojima je Hodžić pokušao “prodati” maglu hrvatskoj javnosti:
​1. Skandalozna ikonografija u studiju javne televizije
​Detalj koji govori sve: Hodžić je u studio HRT-a stigao sa zataknutim bedžom s ljiljanima na sakou. Bilo bi izuzetno zanimljivo da je javnosti objasnio kakvu točno poruku šalje tim činom. Ljiljani već dugo nisu službena zastava niti obilježje Bosne i Hercegovine. Hodžić je zastupnik u Hrvatskom saboru, biran je u Republici Hrvatskoj od strane građana RH, a u javnom prostoru nastupa s ratnim i jednostranim obilježjem jedne strane u BiH. Čije interese on zapravo zastupa u Zagrebu?
​2. Obmana o presudi “Ljubić”
​Što je Hodžić izjavio: Tvrdio je da odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” više nije neriješeno ustavno pitanje jer je Christian Schmidt iskoristio bonske ovlasti i “posložio alokaciju delegata u Domu naroda”.
​Što je istina: Ovo je klasična neistina. Ustavni sud BiH je u više navrata – a posljednji put u svom službenom izvješću od 26. ožujka 2026. godine – izričito naveo da se presuda u predmetu “Ljubić” i dalje vodi kao NEIZVRŠENA. Schmidtove odluke su bile privremeno tehničko rješenje, ali ustavna srž presude o legitimnom predstavljanju naroda nije implementirana kroz ustavne promjene. Hodžić ili ne čita službena izvješća Ustavnog suda BiH, ili svjesno laže.
​3. Manipulacija tekstom Rezolucije Domovinskog pokreta
​Što je Hodžić izjavio: Izrazio je “zbunjenost” tvrdnjom da se u deklaraciji (Rezoluciji) najoštrije osuđuju odluke Visokog predstavnika, insinuirajući da DP osuđuje i Schmidtovu odluku kojom je deblokirano formiranje vlasti.
​Što je istina: Hodžić svjesno i selektivno preskače ključni dio teksta. Rezolucija jasno i najoštrije osuđuje odluke onih visokih predstavnika (poput Petritscha i Barryja) koje su dovele do devastacije i srozavanja političkog položaja Hrvata u BiH, a ne Schmidtovu odluku koja je tek djelomično ugasila požar koji su njegovi prethodnici zapalili.
​4. Zamjena teza o “miješanju u unutarnje stvari” i uvođenju Dodikovog narativa
​Što je Hodžić izjavio: Svaki pokušaj rasprave u Zagrebu o ustavnoj ravnopravnosti Hrvata i potrebi za federalizacijom (trećim entitetom) proglašava “skandaloznim”, “marginalnim” i pokušajem “uvođenja narativa Milorada Dodika u Hrvatsku”.
​Što je istina: Rasprava o BiH u Hrvatskom saboru nije nikakvo uvođenje “Dodikovog narativa”, već ustavna obveza Republike Hrvatske (članak 10. Ustava RH) koja nalaže brigu o Hrvatima izvan domovine. Osim toga, Hrvatska je potpisnica i jamac Daytonskog mirovnog sporazuma. Nazivati brigu za ravnopravnost Hrvata “Dodikovom politikom” je jeftin spin kojim se želi uutkati svaka opravdana kritika preglasavanja Hrvata u BiH.
​5. Prikriveni dvostruki kriteriji oko izbora Komšića
​Što Hodžić radi: Kada ga se izravno pita o fenomenu Željka Komšića i hoće li Bošnjaci ponovno preglasati Hrvate i izabrati im nametnutog predstavnika u Predsjedništvo BiH, Hodžić redovito bježi od osude te prakse. Odgovara protokolarnim frazama kako “ne može projicirati budućnost” i želi da se izaberu oni koji će “najbolje zastupati građane”, čime prešutno odobrava gaženje prava naroda kojeg navodno uvažava.
​Zaključak
​Armin Hodžić sjedi u Hrvatskom saboru, prima plaću od hrvatskih poreznih obveznika, a u ključnim trenucima nastupa kao glasnogovornik političkog Sarajeva, koristeći neistine, poluistine i provokativnu ikonografiju kako bi amortizirao opravdane zahtjeve za jednakopravnost Hrvata u BiH.
​Bilo da se radi o neznanju ili o namjernim lažima, ovakvo ponašanje saborskog zastupnika je nedopustivo i duboko šteti prijateljskim odnosima dviju država, a ponajviše samim Bošnjacima u Hrvatskoj koje bi trebao zastupati bez uvođenja vanjskopolitičkih agendi u saborske klupe.