Prvi istinski nagovještaj da rat na prostoru bivše zajedničke države ulazi u završnu fazu bila je operacija „Cincar“ (1. – 3.studenog 1994.) kada su prvi put poslije Washingtonskog sporazuma u združenojoperaciji postrojbe HVO i ARBiHpotisnule VRS sa Kupreške visoravni. Iznenađene snage VRS nisu imale vremena za pripremu i pokušaj protunapada jer je već potkraj studenog pokrenuta operacija „Zima ´94“ (29.studenog – 24.prosinca 1994.). Bila je to prva u nizu operacija združenih Hrvatskih snaga (HV, HVO). Poslije ovih operacija pokazalo se da VRS nije sposobna da izvede učinkovit protunapad protiv dobro opremljenih, uvježbanih i krajnje motiviranih Hrvatskih snaga. Poslije tromjesečnog zatišja uslijedila je operacija „Skok -1“ (7.travnja 1995.)u kojoj su na Dinari zauzeti povoljniji taktički položaji za izvođenje daljnjih napadnih operacija. Stanje na bojištu dodatno je išlo na štetu srpskih snaga kada je u briljantno izvedenoj operaciji „Bljesak“ (1.-2.svibnja 1995.) za samo 31 sat oslobođena zapadna Slavonija. Operacija „Skok – 2“ (4. – 11.lipnja 1995.) donijela je novih 450 km2 slobodnog prostora. Cijelo Livanjsko polje bilo je slobodno za manevar Hrvatskih snaga, a zauzeti su i dominantni objekti na Dinari i Šatoru. U srpnju 1995.godine srpska vojska uspjela je zaustaviti ABiH u pokušaju deblokade Sarajeva i zauzeti zaštićene zone UN Srebrenicu i Žepu. Strahujući od spajanja HV,HVO i ABiH srpska vojska poduzela je napadnu operaciju (SVK Mač – 95; VRS Štit – 95) kako bi zauzela bihaćku enklavu. Nakon početnih uspjeha srpska vojska morala jeprekinuti operaciju 28.srpnja kako bi se pregrupirala i pokušala na jugu zaustaviti prodor Hrvatskih snaga. Naime operaciju „Ljeto ´95“ (25. – 30. srpanja 1995.) Hrvatske snage pokrenule su na bojišnici dugoj oko 100 kilometara, od Dinare do Kupresa. Operacija je izvedena u dva operativna pravca, prema Bosanskom Grahovu i prema Glamoču, a ovi gradovi zauzeti su 28. odnosno 29.srpnja. U ovoj operaciji ukupno je oslobođeno oko 1600 km2 .
A onda je 04. kolovoza 1995.godine, u ranim jutarnjim satima pokrenuta VRO „Oluja“ kojom će se u konačnici pobijediti i potpuno slomiti vojska pobunjenih Srba u RH.
Pored oslobađanja teritorije RH ova vojno-redarstvena operacija (ma šta drugi pisali i mislili o tome) dovela je i do potpune deblokade Bihaća i bihaćke enklave koja je bila u potpunom okruženju više od tri godine i kojoj je za to vrijeme jedina pomoć stizala „zračnim mostom“ organiziranim iz Republike Hrvatske.