Vlada Federacije BiH, na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem, odlučila je 06. veljače 2026. da je izgradnja priključnog dalekovoda 2×220 kV za VE „Široka Draga“ javni interes. Četrdeset i šest kilometara čelika i kablova koji služe jednoj privatnoj vjetroelektrani proglašeni su javnim interesom. Ne gradi se bolnica ili cesta. Ne ulaže se u infrastrukturu koja izravno poboljšava život lokalnog stanovništva. Paradoks je potpun kada se zna da pojedine mjesne zajednice kroz koje bi dalekovod trebao prolaziti poput MZ Vinica još uvijek nemaju ni pitku vodu. Dok mještani čekaju cijevi za vodu, iznad njihovih glava prolazit će 220 kV „javnog interesa“ kojeg su im servirali federalni premijer Nermin Nikšić i predsjednik Vlade Hercegbosanske županije Ivan Vukadin. Možda je dalekovod za privatnu vjetroelektranu premijeru Nikšiću važniji od vodovoda jer Ivanu Vukadinu zasigurno jest. I sve bi to, koliko god apsurdno zvučalo, možda bilo i probavljivo da se barem poštovao zakon, ali nažalost NIJE. Koncesija iz pravne praznine Koncesija za spornu VE Široka Draga potpisana je 15. studenoga 2010. godine. Problem je što je Ustavni sud FBiH još 2007. stavio izvan snage tadašnji Zakon o koncesijama Kantona 10, a prijelazni rok istekao je 19. svibnja 2008. Koncesija je, dakle, potpisana u razdoblju kada je zakon na temelju kojeg se dodjeljuje već bio poništen. Ali u BiH neustavni zakoni ponekad prestanu vrijediti samo formalno. U praksi nastave živjeti osobito kada su u pitanju energetski projekti i veliki novac. Nezakonita koncesija nije spriječila pojedine federalne ministre, poput Vedrana Lakića, da hodočaste na otvaranje ilegalnog gradilišta sporne vjetroelektrane u kolovozu 2024. Možda ministar Lakić nije znao da se obuhvat planirane VE Široka Draga u potpunosti nalazi na planiranom Natura 2000 području koje bi sukladno Direktivi 2009/147/EC o očuvanju divljih ptica i Direktivi 92/43/EEC o očuvanju prirodnih staništa i divljih vrsta flore i faune, trebalo biti pod posebnom zaštitom. I kao da to nije dosta, obuhvat ove vjetroelektrane je s istočne strane omeđen Ramsarskim područjem Livanjskog polja, a sa zapadne strane Parkom prirode Dinara u Republici Hrvatskoj. No to zasigurno zna Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder. Stoga, nemamo razloga sumnjati da je upozorila premjera Nikšića na ove sporne „sitnice“. Zasigurno je ministrica Pozder bolno zavapila da se projekt zaustavi jer je kolateral izgradnje priključnog dalekovoda trajna devastacija najveće dinarske estavele Brina, Bilobrkove pećine i planine Zavelim područja koje predstavlja ključni vodonosnik zapadne Hercegovine i dijela Dalmatinske zagore. Ministrica zna da je riječ o prostoru iznimne hidrogeološke i krajobrazne vrijednosti, koji prelazi administrativne granice i potencijalno ima prekogranične učinke. U takvim okolnostima legitimno je postaviti pitanje jesu li u potpunosti ispoštovane obveze koje proizlaze iz Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Konvencija iz Espooa), koja nalaže procjenu prekograničnih utjecaja na okoliš i informiranje pogođenih strana. Savitljiva okolišna dozvola U okolišnoj dozvoli koju je izdalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma stoji da vjetropark Široka Draga među ostalim obuhvaća: priključni dalekovod 2×110 kV za interpolaciju u postojeći DV 110 kV Livno-Buško Blato, transformatorsku stanicu x/110 kV Široka Draga. Međutim, suprotno izdanoj okolišnoj dozvoli nezakoniti koncesionar Imres Smart Greenenergy d.o.o. Livno je samovoljno pristupio procesu projektiranja i izvođenja priključnog dalekovoda 2×220 kV od VE Široka Draga do mjesta priključenja u Posušju. Evidentno je okolišnom dozvolom za VE Široka Draga definiran drugačiji dalekovod i trafostanica dvostruko niže naponske razine pri čemu je dalekovod u pravcu prema Livnu, a ne dijametralno suprotno prema Posušju kamo ga je bahati investitor samoinicijativno mimo dozvole usmjerio. Koga briga za dozvole! U sustavu vrijednosti Ivana Vukadina i vladajuće koalicije Hercegbosanske županije, okolišna dozvola izgleda služi više kao prijedlog nego kao obvezujući akt. Prostorni plan po mjeri investitora Priključni dalekovod u Prostorni plan Hercegbosanske županije nije uvršten kroz redovnu plansku proceduru, već amandmanom zastupnika HDZ-a 1990 Mladena Šarića, koalicijskog partnera Ivana Vukadina, usvojenim na IV. sjednici Skupštine Hercegbosanske županije održanoj 5. srpnja 2023. godine u Tomislavgradu. Bez propisane javne rasprave. Bez obaveznog prethodnog mišljenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja. Bez usklađenosti s Prostornim planom Federacije. Zakon o prostornom planiranju FBiH i Zakon o prostornom uređenju kojeg je donijela Skupština Hercegbosanske županije jasno propisuju proceduru koja je u ovom slučaju nije ispoštovana. Oba Zakona propisuju javnu raspravu no ona nije provedena kako bi Vlast Hercegbosanske županije pogodovala investitoru IMRES d.o.o. LIVNO. Inspekcija koja se ne osjeća nadležnom Federalna urbanistička inspektorica Adna Bećar proglasila se nenadležnom, iako se radi o projektu međukantonalnog karaktera što je potvrđeno i postupkom procjene utjecaja na okoliš. Federalna uprava za inspekcijske poslove proslijedila je predmet Upravi za inspekcijske poslove Hercegbosanske županije. Iz sadržaja provedenog „nadzora“ proizlazi da se kantonalni inspektor nije očitovao o zakonitosti izmjene Prostornog plana niti o povredama federalnog i kantonalnog zakona, već se zadržao na pitanju naziva projekta. U konačnici, Federalna uprava za inspekcijske poslove protivno Zakonu „pere ruke“ prebacivanjem na kantonalnu razinu, dok se kantonalna Uprava za inspekcijske poslove Hercegbosanske županije bavi semantičkim doskočicama oko naziva projekta umjesto zakonitošću postupka, pa se inspekcijski „nadzor“ svodi na formalnost pri čemu nezakonito stanje ostaje zaštićeno na izravnu korist nezakonitog koncesionara Imres Smart Greenenergy d.o.o. Livno. Rezultat: nitko nije izvršio nadzor. Studija koja izgleda kao loš seminarski rad Na javnoj raspravi 18. studenoga 2024. o Studiji utjecaja na okoliš priključnog dalekovoda brojni stručnjaci osporili su kvalitetu dokumenta. Računalna analiza pokazala je tekstualna podudaranja s više od 100 izvora. U Studiji je identificirano opsežno preuzimanje tuđih tekstova, tj. klasični „copy/paste“. O svemu su obaviješteni Federalno ministarstvo okoliša i turizma te ministrica Nasiha Pozder. Pogađate ishod: plagirana Studija nije odbijena. Naprotiv, postupak ocjene Studije unatoč probijenim rokovima i zakonskim odredbama i dalje traje. Iz Ministarstva poručuju da „u konkretnom slučaju zaštitu prava može tražiti isključivo nosilac tog autorskog prava, a to nije Federalno ministarstvo okoliša i turizma“. Drugim riječima, Ministarstvu nije problem što je Studija na temelju koje se vodi postupak plagirana. Dok se netko od oštećenih autora ne upusti u sudski spor, plagijat je očito dovoljno dobar za službenu uporabu. Po toj logici, ni krađa nije problem dok se pokradeni ne požali. Posebno je zanimljivo da Tehnozaštita d.o.o. Mostar, izrađivač sporne Studije, i dalje posjeduje sva ovlaštenja Federalnog ministarstva okoliša i turizma za izradu okolišne dokumentacije. To i ne čudi s obzirom na to da je upravo ministrica Nasiha Pozder osobno potpisala rješenje kojim su ta ovlaštenja dodijeljena. I onda javni interes Nakon nezakonite koncesije, izmjene prostornog plana bez javne rasprave, studije s preko 100 tekstualnih podudaranja i inspekcijskog povlačenja, dolazi završni čin: proglašenje javnog interesa. Time privatni megalomanski projekt nezakonitog koncesionara IMRES d.o.o. dobiva najjači instrument države: mogućnost izvlaštenja privatnog zemljišta. U ime nepostojećeg javnog interesa sprema se otimačina privatne i javne imovine za gradnju dalekovoda i megalomanske VE Široka Draga od 125,4 MW. VE Široka Draga, ako se realizira, bit će veća od ukupno instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta cijele Švicarske i još desetak europskih zemalja. Mašala premijeru! U takvom slijedu događaja legitimno se nameće pitanje: radi li se o javnom interesu ili o interesu koji je dobio javni pečat? Jer kada se zakon savija, procedure preskaču, a institucije povlače, prostor za sumnju postaje velik, veći i od samog dalekovoda. A 46 kilometara je duga linija. S poštovanjem, NGG Zaštitimo izvore Mandeka | Udruga „Dinarica“ | Planinarsko društvo Cincar | NGG Spasimo naš kraj | Zbor građana mjesnih zajednica Brišnik, Prisoje, Grabovica, Kazaginac, Vinica, Eminovo Selo, Šujica | NGG Očuvajmo duvanjski kraj | Mladi Buškog blata, | Zavičajno društvo Zavelim | Lovačka sekcija Prisoje | Planinarsko društvo Prisoje | Udruga “Veliko Vrilo” Mesihovina | KODD – Koalicija za Odgovornu Demokraciju i Dostojanstvo | Udruga Mladi za Kupres | Udruga Attivo Navigacija objava „Menadžerski pristup životu” – knjiga o znanju, odgovornosti i aktivnom oblikovanju budućnosti
