Blagdan svetog Ilije Gromovnika, zaštitnika Župe sv. Ilije u Novom Šeheru, dan je kada se sjećanja stapaju s molitvama. Dok se u crkvi i oko nje razliježu pjesma vjernika i šum krunica u njihovim rukama, prisjećamo se onih čija je žrtva utkana u mir koji danas uživamo. Oni koji su s oružjem u rukama i vjerom u srcu branili svoj kraj i svoj narod zauvijek će živjeti u kolektivnom sjećanju. Početkom 1990-ih, s izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, žepačko područje postalo je simbol otpora, hrabrosti i žrtve. Upravo ovdje, 4. lipnja 1992. godine, ostvarena je prva oružana pobjeda 111. xp brigade HVO-a Žepče – pobjeda koja je donijela nadu i odlučnost hrvatskom puku ovoga kraja. Ujedno je to bila i prva pobjeda snaga HVO-a u Bosni i Hercegovini. Unutar 111. xp brigade djelovala je II. bojna, koja je kasnije preustrojena u IV. bojnu sv. Ilija Gromovnik – Novi Šeher, poznatu diljem bojišnica pod imenom Gromovnici. Taj naziv nije bio samo simbol, nego i sudbina – jer gdje su Gromovnici stajali, ondje se branila Domovina. Teške bojišnice i dani koji su krojili sudbinu Od samih početaka Gromovnici su se isticali u borbama protiv Vojske Republike Srpske na ključnim točkama bojišta: Lipovoj Glavi, Hatkinim Njivama, Dubravama, Bešama i Kladarima. Pad Komušine 1992. godine otvorio je novo poglavlje borbi za Novi Šeher i okolna mjesta. Dolaskom ljeta 1993. godine situacija se dodatno usložnila. Dana 24. lipnja 1993. Armija Republike Bosne i Hercegovine pokrenula je napad na Žepče i postrojbe HVO-a. Zbog iznimno teškog stanja na bojišnici dio snaga Gromovnika prebačen je na južni sektor, gdje su, unatoč iscrpljenosti i nedostatku ljudstva, odmah preuzeli obranu i učvrstili crtu bojišta. Na Drenjku su vođene žestoke borbe, dok je drugi dio bojne branio položaje ispod Vrančuga. Zajedno s domobranskim postrojbama odbijali su višestruke napade Jajačke brigade Armije BiH, nanoseći protivniku značajne gubitke i zaustavljajući njegov prodor. Nakon toga Gromovnici zauzimaju položaje na Stražbi i Zoviku. Neprijatelj svakodnevno napada, često i nekoliko puta dnevno, nastojeći slomiti obranu i probiti se u dubinu teritorija pod nadzorom HVO-a. 20. srpnja 1993. – dan tuge i ponosa Posebno se pamti 20. srpnja 1993. godine, dan koji je ostao duboko urezan u kolektivno sjećanje Gromovnika i hrvatskog naroda ovoga kraja. Tog kobnog dana na Zoviku, u poslijepodnevnim satima, snage HVO-a i 111. xp brigade našle su se pod silovitim napadom specijalnih postrojbi Armije BiH iz više pravaca. Položaj na Zoviku bio je iznimno težak i taktički nepovoljan. Obrambena crta bila je razvučena, s prazninama koje se zbog nedostatka ljudstva nisu mogle zatvoriti. U takvim okolnostima neprijatelj je uspio djelomično okružiti dio naših snaga. U herojskoj obrani položaja život su položila četvorica Gromovnika: Niko Pejić Tadija Grlić Antun Slišković Ivica Matić Tijela nekih od njih dostojno su pokopana tek 11. ožujka 1994. godine. Ipak, zahvaljujući brzoj reakciji i dobroj koordinaciji, posebice uključivanjem specijalnih postrojbi PDV Uskoci, IDV Cobra i drugih postrojbi 111. xp brigade, naše su snage uspjele izbjeći potpuno okruženje, izvući se na pričuvne položaje i stabilizirati obrambenu crtu. Akciju izvlačenja opkoljenih snaga vodio je Grabo, koji je tijekom operacije i sam ranjen. Njegovo vodstvo, zajedno s požrtvovnošću svih sudionika, bilo je presudno za uspjeh akcije. Time je spriječen neprijateljski prodor te sačuvana sloboda Novog Šehera i šireg područja Žepča. Zavjet za budućnost Danas, kada Šerska župa živi u miru, naša je dužnost spominjati i prenositi budućim naraštajima uspomenu na one koji su podnijeli najveću žrtvu za slobodu. Kroz ratne dane Gromovnike su nosile riječi: „Malo nas je, al’ nas ima. Nije važno – srušit ćemo snove svima.“ Oni su stranice naše povijesti ispisali krvlju, hrabrošću i nesebičnim služenjem svome narodu. Na nama je da njihova imena nikada ne izblijede i da njihova žrtva ostane trajni podsjetnik na ljubav prema Domovini, obitelji, vjeri i slobodi. Neka ovaj zapis ostane svjedočanstvo za generacije koje dolaze, kako bi znale da mir nije došao sam od sebe, nego je izboren srcem, vjerom i životima hrvatskih branitelja. Šerska župa danas mirno diše, a o Gromovnicima će povijest još dugo pisati. UNRO HVO ZDŽ Navigacija objava Ante Cash: “Razvod nije problem koji nestane, nego teret koji često preuzmu djeca” Sveti Ilija – prorok ognja i vjere: Danas slavimo zaštitnika koji nas poziva na vjernost Bogu
