23. kolovoza, Europa se prisjeća milijuna ljudi kojima su totalitarne ideologije oduzele život, slobodu, dostojanstvo i temeljna ljudska prava. Datum nije odabran slučajno. Upravo 23. kolovoza 1939. nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez sklopili su Pakt Molotov–Ribbentrop, uz tajni protokol kojim su podijelili svoje interesne sfere u istočnoj Europi. Samo nekoliko dana poslije započeo je Drugi svjetski rat, a Europa je u godinama koje su uslijedile platila strašnu cijenu totalitarnih ideologija. Hrvatski narod posebno dobro zna kolika je cijena totalitarizma. Naša je povijest 20. stoljeća obilježena ratovima, progonima i stradanjima pod fašističkim, nacističkim i komunističkim režimima. Bleiburg, Macelj, Huda jama i brojna druga stratišta i masovne grobnice, Križni putovi hrvatskoga naroda, politički zatvori, progoni i likvidacije hrvatskih političkih emigranata ostavili su rane koje ni nakon osam desetljeća nisu do kraja istražene niti zaliječene. Koliko je naša obveza prema istini još uvijek živa, podsjetio nas je jučerašnji pokop u Donjem Maclju. Nakon više od osam desetljeća dostojanstveno su pokopani posmrtni ostaci 500 hrvatskih žrtava, ekshumiranih iz četiri masovne grobnice na području Slovenije i službeno preuzetih u svibnju ove godine. Njihovi posmrtni ostaci položeni su u zajedničku grobnicu kod Spomen-crkve Muke Isusove u Donjem Maclju. Pet stotina žrtava i ljudskih sudbina kojima je desetljećima bilo uskraćeno čak i pravo na dostojanstven grob. Posebno su jučer odjeknule riječi vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana: „Gdje čovjek vidi kosti, Bog vidi osobu; gdje povijest vidi broj, Bog vidi lice.“ I još jedna njegova poruka trebala bi biti putokaz cijelom hrvatskom društvu: „Zrelo se društvo ne boji arhiva, znanstvenih istraživanja ni činjenica.“ Upravo to Hrvatskoj treba – istina, a ne osveta; činjenice, a ne ideološka prešućivanja; dostojanstvo svakoj žrtvi, bez obzira na to tko je bio počinitelj. Na pragu smo i još jedne bolne obljetnice. Sutra, 24. kolovoza, navršava se 54 godine od brutalnog ubojstva Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i devetogodišnje Rosemarie Bahorić, ubijenih 1972. u Italiji. Njihova sudbina ostaje jedan od potresnih simbola progona hrvatske političke emigracije i podsjetnik koliko je važno do kraja rasvijetliti djelovanje jugoslavenskog represivnog aparata i sva politička ubojstva iz toga razdoblja. Zbog svega toga svojedobno sam predložio da se 23. kolovoza uvrsti u službeni protokol Grada Splita te da se ovaj dan dostojanstveno obilježava na tvrđavi Gripe, mjestu koje također nosi teško povijesno sjećanje na stradanja Hrvata – i u ratnom vremenu fašističkog režima i u poraću pod komunističkim režimom, kada su ljudi odatle odvođeni prema svojim stratištima. Smatrao sam tada, a smatram i danas, da Split mora imati mjesto na kojem ćemo se dostojanstveno prisjećati svih žrtava totalitarnih i autoritarnih režima i bez ideološke selekcije i bez prešućivanja. Jer žrtva je žrtva. O nacističkim i fašističkim zločinima, koji su istraženi i osuđeni, uglabnom znamo sve, ali jednako tako moramo imati snage istražiti, imenovati i osuditi zločine komunističkog režima, masovna smaknuća bez suđenja, Križne putove, progone, zatvore, oduzimanje imovine i političke likvidacije. Osuda jednoga totalitarizma nikada ne može biti opravdanje za relativiziranje drugoga. Naša je civilizacijska, ljudska i nacionalna obveza otvoriti arhive, istražiti stratišta, pronaći masovne grobnice, identificirati žrtve gdje god je to moguće i svakoj od njih vratiti ime i dostojanstvo. Njihovim obiteljima dugujemo istinu i mjesto na kojem mogu zapaliti svijeću. Zato je jučerašnji pokop 500 žrtava opomena našoj sadašnjosti i obveza za budućnost. Kako je mons. Bogdan poručio, istina nam nije potrebna radi novih podjela i osvete, nego kako bi obitelji konačno dobile odgovore, žrtvama bilo vraćeno dostojanstvo, a društvo izgradilo pravednije i mirnije pamćenje. Svaka žrtva zaslužuje ime i svoj grob. Svaka obitelj zaslužuje istinu, a svaki zločin osudu. Bez obzira na to pod kojim je znakom, zastavom ili ideologijom počinjen. Žrtve ne smijemo dijeliti. Zločine ne smijemo prešućivati. Istinu dugujemo mrtvima, njihovim obiteljima i naraštajima koje dolaze. Pokoj vječni daruj im, Gospodine. I svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru Božjem. Petar Škorić Navigacija objava Grad Ljubuški nastavlja stvarati bolje uvjete za gospodarstvo i nove investicije
