Na današnji dan rođen Antun Gustav Matoš – velikan hrvatske književnosti i domoljublja

ANTUN GUSTAV MATOŠ (13.6.1873 – 17.3.1914.)
Hrvatska teče venama i živi se cijeli život

Antun Gustav Matoš, veliki hrvatski književnik, rođen je 13.6.1873. u Tovarniku, Srijemu, a preminuo je u Zagrebu 17.3.1914. Bio je hrvatski putopisac, pjesnik, novelist, esejist, feljtonist, jedan od najvećih hrvatskih književnika i domoljuba.
Matoš je oblikovao feljton, poeziju i novelu, često istražujući teme domoljublja i pejzaža. Iako je započeo studij veterine, nije ga završio, ali je stekao značaj u književnosti svojim radom, nadahnjujući se modernizmom, simbolizmom i impresionizmom, osobito francuskom književnošću.
Njegovo djelo uključuje impresivnu putopisnu prozu, poput “Oko Lobora”, gdje je pejzaž bio centralna tema. U poeziji je preuzeo elemente od Baudelairea, ističući se sonetima i domoljubnim osjećajima, kao u pjesmama “1909”, “Iseljenik” i “Stara pjesma”.
Matoš je bio kritičar svog vremena, ali je istovremeno bio inspiracija mladim piscima. Njegov rad, koji je obuhvatio feljtone, eseje i kritike, ostavio je neizbrisiv trag na hrvatskoj književnoj sceni, potičući modernizaciju i razvoj nacionalne književnosti.
Matoš je jedna od najvažnijih osoba u hrvatskoj književnosti, čije je djelo osiguralo da hrvatska književnost bude prepoznata i cijenjena širom svijeta.

PRISJETIMO SE NEKOLIKO NJEGOVIH VAŽNIH PORUKA, MISLI I CITATA:️

HRVATSKA
“I dok je srca, bit će i Kroacije!”
“Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube.”
„Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša sa Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjerolomci kao za roba afrikanskoga, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo Hrvatska!

POVIJEST
„Povijest ove naše starodrevne kuće hrvatske, rušene, paljene, pretvorene iz kraljevske palače u banski dvor, ta Hrvatska dugačka i tragična priča je historija našeg naroda. Ali pored sve domaće nesloge i spoljnih udaraca, ta stara i slavna kuća, kraljevina Hrvatska, nikada ne bješe sasvim razorena kao Bugarska i Srbija, i na gostoljubivom njenu ognjištu nikada ne presta gorjeti sveta vatra hrvatske nezavisnosti!”