Hajdašu, ako su ustaše bile Hitlerova vojska, onda su partizani bili Staljinova!

Piše: Josip Milić

Predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić izjavio je kako ustaše nisu bile hrvatska nego Hitlerova vojska. Tom izjavom pokušao je još jednom čitav hrvatski narod, ideju hrvatske državnosti i složenu povijest Drugoga svjetskog rata svesti na ideološki pamflet iz vremena komunističke Jugoslavije. No, ako ćemo već povijest promatrati kroz prizmu stranih centara moći i poslušništva velikim silama, onda vrijedi postaviti jednostavno pitanje: ako su ustaše bile Hitlerova vojska, nisu li onda partizani bili Staljinova?

Činjenice su neumoljive

Komunistički pokret u Jugoslaviji bio je izravno vezan uz Moskvu i Josifa Staljina. Komunistička partija Jugoslavije bila je dio Kominterne i politički, ideološki i organizacijski podređena Sovjetskom Savezu. Dok su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez bili saveznici temeljem pakta Ribbentrop–Molotov iz 1939., komunisti su trljali ruke i s Hitlerom sramotno i lešinarski komadali Poljsku. Tek nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941. dolazi do naglog zaokreta i poziva na ustanak.

Dakle, ustanak komunista nije bio izraz ljubavi prema demokraciji ni hrvatskoj slobodi, nego obrana interesa Sovjetskog Saveza. To je povijesna činjenica koju ni današnji nasljednici jugoslavenskih komunista ne mogu izbrisati.

Posebno je licemjerno kada današnja ljevica pokušava partizanski pokret prikazati isključivo kao antifašistički i oslobodilački, a pritom prešućuje kako je njegov konačni cilj bio uspostava komunističke Jugoslavije. Partizani se nisu borili za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, nego za novu jugoslavensku državu pod komunističkom diktaturom Josipa Broza Tita.

Zato su nakon rata uslijedile masovne likvidacije, križni putovi, Bleiburg, Goli otok i desetljeća političkog progona svih koji su željeli hrvatsku samostalnost. Tisuće hrvatskih domoljuba završile su u jamama, zatvorima i emigraciji upravo pod simbolima pod kojima današnji ljevičari paradiraju kao pod navodnim simbolima slobode.

I dok se ustaški zločini do mitova preuveličavaju oni partizanski se opravdavaju i nazivaju humanitarnim radom jer su nas oslobađali naših zlih predaka i njihovih zabluda.

Takav pristup povijesti nije znanstveni, nego propagandno ideološki.

Hrvatski mali narod u Drugom svjetskom ratu bio je duboko podijeljen i rastrgan između dvije velike sile i ideologije, Sovjetske i Njemačke. Jedni su vjerovali da će preko Njemačke doći do hrvatske države, drugi su pod crvenom zvijezdom završili u službi sovjetske revolucije i obnove Jugoslavije. Ni jedni ni drugi nisu bili potpuno suvereni i neovisni.

No razlika je u tome što se danas jedan totalitarizam i dalje bezočno veliča, nose se Titove slike i pjevaju pjesme hrvatskom krvniku, dok zbog pjevanja o drugom vođi i njegovoj grobnici slijede novčane kazne (Dabro 700 eura).

Kada Hajdaš Dončić kaže da ustaše nisu bile hrvatska vojska nego Hitlerova, tada bi zbog elementarne političke dosljednosti morao priznati da partizani pogotovu nisu bili hrvatska vojska, nego vojska pod ideološkim i političkim patronatom Staljina, Sovjetskog Saveza i Beograda.